Važnost kalcizacije
Pravilno provođenje kalcizacije, uz dobar proračun potrebne količine, dovodi do pozitivnih učinaka i povećanja prinosa na kiselim tlima.
Prije same kalcizacije trebalo bi napraviti analizu tla, kako bi znali koju količinu kalcija treba dodati. Nekvalitetnom primjenom može doći do mineralizacije humusa i pada produktivnosti tla.
Procedura ispitivanja kiselosti:
1. Uzimanje uzorka tla
2. Analiziranje uzorka u laboratoriju
3. Dobivanje rezultata uz preporuku za kalcizaciju i gnojidbu
Uzroci kiselosti tla
- kiselost se razvila od matičnog supstrata koji je kiseo
- dio kalcija ispire se oborinama (100-400 kg/ha godišnje)
- korijenje izlučuje ione vodika i kiseline
- razgradnjom organske tvari oslobađa se vodik
- uporaba gnojiva, jer je većina tvari koje sadrže dušik kisela
- fungicidi koji sadrže sumpor
- iznošenje kalcijevog oksida u biljnoj masi prinosa
Kalcij je jedan od važnijih biogenih elemenata. Nedostatak kalcija najprije se zapaža na mladom lišću kao kloroza, sporijem rastu biljaka i korijena, dok se kasnije zapaža nekroza mladog lišća koje se uvija. Kod povrtnih kultura biljke uslijed nedostatka kalcija postaju grmolike i poliježu zbog slabije stanične stijenke, dok se na nekim vrstama javljaju tamnosmeđe zone s odrvenjelim i začepljenim provodnim snopovima te pojavom „gorkih jamica“. „Gorke jamice“ ili „pjege“ karakterističan su simptom nedostatka kalcija kod voćnih vrsta, posebice kod jabuke.
Kalcij u tlu utječe na povoljnu strukturu, tj. rahlost što omogućuje bolje zadržavanje vode i oksido-redukcijske procese kao i povećanu biogenost tla. U intenzivnom uzgoju bilja neophodno je provođenje kalcizacije na kiselim tlima kao i agromeliorativne mjere u sprečavanju degradacije tala.
Kalcizacija je nužna da bismo kiselost tla doveli u onu mjeru koja je najpogodija za uzgoj određene poljoprivredne kulture.